Nakon postavljanja hipoteza, svodimo dva mala zavisna uzorka na razliku između njih te izračunavamo, aritmetičku sredinu, standardnu devijaciju razlike kada varijansa nije poznata, utvrđujemo stepen slobode, te najzad, t i p vrijednost a sve to u cilju prihvatanja tj. odbacivanja nulte hipoteze.
S druge strane, nulta hipoteza (H0):μ1-μ2≤μ0 znači da nema razlike između prosječnog vremena oporavka pacijenata prije i posle uzimanja lijeka te da u slučaju da ona ipak postoji krače (manje) je vrijeme oporavka nakon što su pacijenti tretirani lijekom.
(Da li postoji dovoljno dokaza koji upućuju na to da je prosječno vrijeme oporavka veće (duže) nakon uzimanja lijeka nego što je to bilo u prvom valu epidemije kad se pacijent nije tretirao lijekom (nivo značajnosti α=0,05)?
H0: S druge strane, nulta hipoteza H0:μ1-μ2≤μ0 znači da nema razlike između prosječnog vremena oporavka pacijenata prije i posle uzimanja lijeka, te da u slučaju da ona ipak postoji, kraće (manje) je vrijeme oporavka nakon što su pacijenti tretirani lijekom.HA: Da li postoji dovoljno dokaza koji upućuju na to da je prosječno vrijeme oporavka veće (duže) nakon uzimanja lijeka nego što je to bilo u prvom valu epidemije kad se pacijent nije tretirao lijekom (nivo značajnosti α=0,05)?
odlučivanja
Nakon postavljanja hipoteza, svodimo dva mala zavisna uzorka na razliku između njih te izračunavamo, aritmetičku sredinu, standardnu devijaciju razlike, kada varijansa nije poznata, utvrđujemo stepen slobode, te najzad, t i p vrijednost a sve to u cilju prihvatanja tj. odbacivanja nulte hipoteze.
Odbaciti H0 ako je t "realizovano" = (xsr - µ0)/(s/(√n)) > tn-1,α tj. p"realizovano" < 0,05 (nivo značajnosti α)
Aritmetička sredina računa se prema sljedećem obrascu:
xsr = (x1+x2+x3+...+xn) / n
Aritmetička sredina (xsr) u našem konkretnom slučaju iznosi xsr= 0,12.
Standardna devijacija uzorka (sˆ') računa se po sljedećem obrascu:
sˆ' = √(((x1+xsr)2 +(x2+xsr)2 + ...+ (xn+xsr)2) / (n-1))
Standardna devijacija uzorka (sˆ') u našem konkretnom primjeru iznosi sˆ' = 4,13.
Kada poznajemo standardnu devijaciju uzorka i aritmetičku sredinu istog možemo pristupiti testiranju hipoteze koja će se u našem konkretnom slučaju zasnivati na primjeni Studentovog t-testa za dva mala zavisna uzorka i to prema slijedećem obrascu:
trealizovano = xsr / (sˆ' / √((n))
Nakon primjene predhodnog obrasca ustanovili smo da je trealizovano = 2,156.
Primjenom funkcije TDIST u excelu koja sadrži integrisane tablice Studentove t - distribucije ustanovili smo da je prealizovano jednako 0,449.
Prihvata se H0 ; obzirom da je prealizovano > pα (0,449 > 0,05) te trealizovano < tn-1,α ; gdje kroz tablice Studentove t - distribucije pronalazimo vrijednost tn-1,α (stepen slobode označen izrazom "n-1 = v" ) tj. trealizovano < t19; 0,05 (0,449< 1,729)
Zaključak, prihvata se H0 (nulta hipoteza) tj. kraće je vrijeme oporavka nakon što su pacijenti tretirani lijekom, za ovu konstataciju imamo prilično čvrste dokaze jer je nivo značajnosti prealizovano = 0,449 što je u odnosu na pα = 0,05 znatna razlika.